Oh, My Complex: O nelagodi promatranja grada

rijeka_4-2014Oh, My Complex: O nelagodi promatranja grada

MMSU, 10. – 30. 4. 2013.

Muzej moderne i suvremene umjetnosti
Dolac 1/II, Rijeka

Otvorenje: četvrtak, 10. 4. u 20 sati

Umjetnici: Daniel García Andújar, Annika Eriksson, Michael Fehr / Diethelm Koch, Chad Freidrichs, Kirill Golovchenko, Lim Minouk, John Smith, Klaus Staeck, The RSA, Tuomas Toivonen / Nene Tsuboi, Michael Vahrenwald

Kustosi: i

Izložba znakovitog naslova O nelagodi promatranja grada koja se u travnju održava u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, premijerno je predstavljena u Stuttgartu 2012. godine u izvornoj verziji kao Oh, My Complex: On Unease At Beholding The City (O.M.C.).
U Rijeku je doputovala kao dio manifestacije Moje tvoje naše u organizaciji udruge Drugog mora, kojoj se pored -a, pridružilo nekoliko partnera kojima je zajednička namjera propitati teme odnosa ljudi i njihovog životnog prostora, odnosa građana i grada. Okosnica programa ostaje kao i do sada, na sferi organizacije života, polazeći od stajališta da kuće čine naselje, a građani čine grad (Rousseau).

U selekciji kustosa Likovnog društva pokrajine Baden-Würtemberg – Hansa D. Christa i Iris Dressler, radovi s različitih perspektiva propituju podjednako stvarne i imaginarne građevine unutar gradskog prostora. Nazivom preuzetim po video performansu jednog od izlagača, južnokorejskog umjetnika Lima Minouka, u središte pažnje postavlja ideološke zaklone urbanih vizija koji se manifestiraju u modernističkim urbanim utopijama i u modelima neoliberalnog procvata gradova, ali i u onim kriznim scenarijima koji zauzimaju naš kolektivni imaginarni svijet od 1970ih – ponajviše od izdanja poznatog izvještaja iz 1972. godine The Limits of Growth.

Prerastajući iz izložbe u širi koprodukcijski projekt, kroz otvorenu platformu koja povezuje unutarnji i vanjski prostor, izložba se bavi reprezentacijama i realnostima grada iz različitih perspektiva: iz perspektive arhitektonskih i urbanih građevina od 1930ih do danas; iz perspektive Europe, Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Azije, uključujući i perspektive umjetnosti, izložbi, pop i protestnih kultura koje počinju 1970ih godina. Umjetnički radovi koriste različite povijesne dokumente i objekte iz konteksta pop- i sub- kulture, uključujući glazbene isječke, reklame ili video radove koji su anonimno postavljeni na kanal YouTube – a dokumentiraju opasne biciklističke utrke kroz favele. Primjerice, Daniel Garcia Andújar izveo je akciju Democraticemos La Democracia (Demokratizirajmo demokraciju) 2011. godine u Barceloni. Avion je vukao zastavu sa sloganom iz naslova duž gradske obale. Akcija je fotografirana iz drugog aviona pa pozadina slogana nije plavo nebo već silueta Barcelone na horizontu. Kada se na horizontu zajedno sa zastavom pojavi zgrada Torre Agbar, najviša zgrada u Španjolskoj koju je projektirao Jean Nouvel, stvara jasan komentar protiv trivijalizacije grada u smislu Ikoničkog grada, a u korist pojačavanja njegove funkcije kao mjesta gdje se stvaraju i artikuliraju zajednice: demokratizirajmo demokraciju!

Osim toga, izložba pribjegava jednoj specifičnoj izložbi odnosno izložbenom postavu. To je rekonstrukcija legendarne izložbe Über die moderne Art zu leben (O modernom načinu života) koji je Michael Fehr u suradnji s Diethelmom Kochom postavio u Muzeju Bochum 1977. Godine. Rekonstrukcija je nastavak izložbe Umbau der Stadt: Beispiel Bochum (Rekonstrukcija grada: primjer Bochum) koju su isti autroi postavili u Muzeju Bochum 1975. Uzimajući grad Bochum kao primjer, autori su kritički preispitali posljedice “segregacije“ korištenja urbanih površina – za rad, život, kupovinu i odmor. Izložba Uber die modern Stadt nadišla je kontekst samog Bochuma. Cilj obje izložbe bio je postaviti teoretski utemeljenu platformu za brojne lokalne građanske inicijative koje su tada bile aktualne te muzej pretvoriti u prostor aktualnog društvenog diskursa. Politički gledano, druga je izložba postavljena u najgorem mogućem trenutku – dva dana nakon otvorenja otmica Hannsa-Martina Schleyera označila je početak tzv. Njemačke jeseni.

Gostovanje u Rijeci do 30. travnja, potvrđuje aktualnost teme, gdje svaki novi kontekst donosi slične i jednako važne sveobuhvatne promjene koje proizvode ekonomsko-socijalni tokovi unutar procesa svjetske urbanizacije. Serija fotografija pod nazivom 7km – polje čuda (2007.) ukrajinskog umjetnika Kirilla Golovchenka dokumentira trenutno najveći shopping centar u Europi koji se prostire na 70 hektara, a nalazi se sedam kilometara od Odesse, s najakumuliranijim neformalnim i nesigurnim oblicima poslovanja.
Uz navedene slučajeve, niz drugih radova najavljuje sukobe, ili dokumentarno-fiktivnim jezikom govori o suvremenim preraspodjelama u kojima se stanovnici suvremenih urbanih sredina, nalaze.
Česte su teme interesne točke kapitala i sve izraženija klasna i rasna odvajanja.

Potkrepljujući izložbu suvremenim iskustvima, od 10. do 12. travnja 2014. održao se bogat teorijsko-praktični program u vidu simpozija i radionica u kojem je sudjelovalo desetak aktera iz Hrvatske, arhitekata i teoretičara. Radionica Urbanističke početnice bavi se prostorom zajedničke memorije, i to bivše tvornice papira u Rijeci – Hartera, koji treba dobiti novu namjenu. Planiran kao prostor za kulturne sadržaje, a do sada povremeno korišten, primjer Hartere predstavlja izazov za postavljanje modela reorganizacije odnosno prenamjene prostora.
Radionicu će voditi arhitekti Dinko Peračić i Antun Sevšek, a organizatori programa su Drugo more, Platforma 9,81 i Muzej moderne i suvremene umjetnosti.

Posvećujući se modelima participacije građana u urbanoj sredini, sagledavajući ih iz različitih perspektiva i disciplina, simpozij ima za cilj mapirati heterogene i često proturječne strategije upravljanja gradom i njegovim infrastrukturama/resursima, posebice u vremenima u kojima smo suočeni s konzekventnom fragmentacijom, aproprijacijom i iscrpljivanjem javnog prostora.

Razmišljajući o participaciji kao potencijalnom poticaju samoorganizacije zajednice, izložba predstavlja zanimljiv poligon za njezino propitivanje, osobito u segmentu u kojem umjetničko djelovanje postaje politički instrumentalizirano.

Program su financijski podržali: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova , Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Rijeka – Odjel za kulturu, Robert Bosch Foundation, Agencija za mobilnost i programe EU – Program za cjeloživotno učenje, Primorsko-goranska županije.

Iz tekstova Hansa D. Christa, Iris Dressler i Davora Miškovića

Foto: Michael Vahrenwald, The People’s Trust, serija fotografija, 2011.–2012.

Drop a comment

Your email address will not be published.